Tip pogonskog agregata	Jedan cilindar, četverotaktni, Rotax, hlađen tekućinom.
Ukupna zapremina	652 cc.
Snaga i okretni moment	48 Ks pri 6500 okr/min i 57 Nm pri 4500 okr/min.
Razvod i napajanje	Dvije bregaste osovine i 5 ventila.
Mjenjač	Pet brzina, upravljanje spojkom putem sajle, spojka u uljnoj kupci.
Okvir	Čelični okvir.
Prednji i stražnji ovjes	Klasična vilica promjera 45 mm, hoda 170 mm i monoamortizer hoda 165 mm.
Dimenzije prednje i stražnje gume	100/90- 19 i 130/80- 17.
Kočini sustav- naprijed i straga	Jednostruki plivajući disk promjera 300 mm i čeljust s dva klipa. Disk promjera 240 mm i čeljust s dva klipa.
Međuosovinski razmak	1480 mm.
Visina sjedala od tla	817 mm.
Zapremina spremnika za gorivo	21 litara.
Težina	175 kg.
Maksimalna brzina	Oko 160 km/h.

(1997- 2005. godina)

U tablici tehničkih podataka se nalaze podaci za model Pegasa 650 i.e koji se proizvodio od 2000. do 2005. godine, no Pegaso je Aprilijin prvi motocikl srednje zapremine, te jedan od najdugovječnijih modela koje je tvrtka Aprilija proizvodila.

Pegaso se proizvodio u varijantama: Pegaso 50 (1992- 1997.god), Pegaso 125 (1989- 1996. god), Pegaso 600 (1990- 1997. god), Pegaso 650 (1997- 2005. god.), te posljednji model koji prelazi iz soft- enduro u soft-supermoto kategoriju, a koji se nalazi u četvrtom supermoto poglavlju, Pegaso Strada 650 (2005- danas).

Naziv Pegaso ili Pegaz (krilati konj), je ime koje se prije prvo vezalo ili „zvonilo u glavi“ uz tvrtku Aprilija kada se govorilo o aprilijinim motociklima ili kada su se spominjali enduro motocikli.

Danas tu ulogu "zovnjenja u glavi" imaju modeli Shiver 750, Dorsoduro 750, Tuono 1000R i RSV 1000R.

Pegaso je dugovječni model koji je doživio mnoštvo svojih izdanja i varijacija, bilo da se radi o kubikaži ili limitiranim verzijama, od kojih je najpoznatija Pegaso 650 Tibet. (Slika 1)

Pegaso 650 se dokazao kao pouzdan motocikl koji je volio makadam i asfalt, te kao motocikl koji osvaja svojom udobnošću, iskoristivosti u svakodnevnoj primjeni i voznim karakteristikama.

Zapravo jedina prava mana koju je ovaj model posjedovao, je bio premekani prednji ovjes koji se prilikom snažnijih kočenja prebrzo i preduboko sabijao te time destabilizirao cijelo vozilo.

Vlasnici ovog vozila su rješavali taj problem na dva jednostavna načina: 1. Zamjena ulja u vilici gušćim uljem. 2. Zamjena opruga u vilici tvrđim oprugama.

Problem premekane prednje vilice je nasljedio i najnoviji model Pegasa, Pegaso 650 Strada, kod kojeg problem premekane prednje vilice nije toliko izražen, ali ipak se mnogi odlučuju za zamjenu ulja u vilici gušćim uljem pri prvom servisnom intervalu.

Sve u svemu Pegaz još uvijek leti i sudeći po svojoj tradicionalno velikoj uspješnosti u prodaji na tržištu, Pegasa i dalje čeka svjetla budućnost.