Objavljeno: 01.07.2023

Priča o našem redakcijskom unikatnom Dorsoduru počinje 2008. godine kada je proizveden te je prvi kupac 2009. godine bio jedan kapetan broda iz Hrvatske koji ga je vozio samo 12.300 kilometara.

Dorsoduro je stajao od 2010. godine do travnja 2019. godine u jednoj prašnjavoj garaži dok ga naše ljubiteljsko oko nije zapazilo te smo ga spasili od nekorištenja i propadanja.
Dorsoduro je stajao toliko dugo da se na njemu originalna crna boja nije ni vidjela već je motocikl bio bijel od prašine a naplatci su bili sivi, lanac hrđav a ulje u pogonskom agregatu, vilici i kočnicama se pretvorilo u puding.

Nakon što smo motocikl dopremili do Zagreba bilo je potrebno zamijeniti sva ulja, gume, rashladnu tekućinu, poštelati ventile te napraviti temeljitu provjeru svih crijeva i vitalnih komponenti.
Nakon toga smo odlučili prvo zamijeniti ispušni sustav te je odabir pao na marku iz Italije, RoadsItalia full carbon fiber titanium ispušni sustav.

Original ispušni sustav je masivan te je nakon demontiranja s Dorsodura stavljen na vagu koja je pokazivala 11,2 kg uključujući sve vijke, matice i metalne nosače.
RoadsItalia ispuh teži svega 2,7 kg što je pozamašna ušteda na težini a zvuk koji dolazi iz njega je prava V2 fantazija!

Također primjetili smo da je motocikl dobio na upravljivosti u zavojima, na stabilnosti te naravno izgledu.

Manja težina na stražnjoj osovini također je pridonjela manjem trošenju stražnje gume koja je dobila plus 2000 km u životnom vjeku, također primjetili smo da se i pogonski lanac i lančanici duže drže na životu.

Što se tiče snage ona je porasla za nekih 4 KS što se osjeti samo u višim okretajima rada tako da naš Dorso na papiru sada ima 96 umjesto 92 konjskih snaga, te je okretni moment porastao u srednjim okretajima s 82 m na nekih 85 Nm obzirom da Dorsoduro dostiže maksimalne vrijednosti momenta već na 4500 okr/min.

Druga stvar koja je zamjenjena su prednji kočioni diskovi. Original diskovi su bili u dobrom stanju ali smo ih ipak odlučili zamjeniti diskovima marke Braking koji su milimetar i pol deblji od originalnih (ukupno 5 mm) te su nazubljeni, radi estetike te radi performansi. Donjeli smo pravu odluku jer smo primjetili da Dorsoduro sada osjetno bolje koči te da klješta jače grizu, po našim procjenama efekt kočenja je bolji za nekih 40% a osjećaj doziranja kočnice je puno precizniji.

Nakon toga smo odlučili, estetike radi, zamjeniti poklopac kvačila prozirnom verzijom uz koju dolaze eloksirane matice i titanium vijci.
Cool factor navedenoga je bio izuzetan jer se vidi rad spojke (kao kod Ducati dry clutch) te iako je spojka u uljnoj kupci, ulje ne dolazi u vidljivi kontakt s prozirnim poklopcem te je efekt kao da se radi o suhoj spojci.

Četvrta stvar koju smo odlučili ugraditi na našeg Dorsa je bila zaštita pogonskog agregata (ralica) s kojom smo imali problema prilikom nabavke više nego s bilo ičim što je zamjenjeno.

Naime iako se radi o komadu plastike koji je skup, metalni nosač te set vijaka je bilo gotovo nemoguće naći u prodaji a cijene rabljenih nosača su bile preko 200 eura plus 100 eura vijci i matice koje nije moguće kupiti u željezarijama jer se većinom radi o vijcima koji imaju posebni profil.
Stoga smo nosač kupili preko Nizozemske tvrtke koja prodaje nove i rabljene Aprilia djelove, nosač je bio nov ali bez vijaka a iznos je bio 1700 kn-a.

Vijke smo naručili original od Aprilije po “sniženoj cijeni” od 400 kn-a.
Najveći problem je bila ispušna grana prednjeg cilindra koja na prvim modelima Aprilije Dorsoduro 2008. do 2010. ide ravno i u koso a da bi se ugradila ralica s nosačem potrebna je verzija ispušne grane koja je zakrivljena već na izlazu iz prednjeg cilindra s modela 2011. do 2012. Navedeno smo uspjeli dobiti preko Aprilia Italia foruma kao novi dio, nikad korišten.

Nakon toga smo ugradili štitnike za ruke s Aprilije Dorsoduro 1200 za što su bile potrebne manje modifikacije te poluge kvačila i prednje kočnice performance Dorsoduro. Također ugrađeni su i Puig crash barovi.

Šlag na kraju! Plastificirani su poklopci ventila glave cilindara u crveno s naglaskom da se radi o RAL crvenoj boji koja ima isti kod crvene boje kao i Ferrari F-40, također u istoj boji su plastificirani štitnici poklopaca spremnika ulja za kvačilo i prednju kočnicu, a također je naručeno sjedalo tvrtke Tappezzeria Italia koje ima na sebi elemente iste crvene boje. Sjedalo je udobnije ima carbon look elemente te daje sportski štih cijelom motociklu. Možemo potvrditi da se radi o vrhunskoj kvaliteti izrade.
Također tu su i Samco silikonska crijeva hladnjaka te stražni YSS amortizer koji smo naručili putem poznate velikogoričke tvrtke Motormania.

Od carbon fiber djelova (Njemačka tvrtka F&F carbon), možemo se pohvaliti da je naš Dorsoduro 96% obučen u carbon fiber, poklopci spremnika za gorivo, rep, prednji blatobrani gornji te donji, prednja maska, poklopac kontak brave, stražnji blatobran te gornji i donji štitnici lanca i štitnici za ruke. Subframe je obučen u carbon look foliju.

Obzirom da smo zamijenili skoro sve plastične oplate, osim ralice, bilo je potrebno staviti Aprilia naljepnice na nove carbon fiber oplate. Tako smo se obratili tvrtki Kopriva-graf d.o.o. iz Rakitja pokraj Zagreba budući da imamo vrlo pozitivna iskustva s navedenom tvrtkom.
Tako nam je Kopriva-graf d.o.o. izradio original look naljepnice Aprilia i Dorsoduro ali u crvenoj boji kako bi se uklapale u ostatak izgleda samog motocikla te možemo konstatirati da su naljepnice ispale izvrsno te kvaliteno a takve sitnice čine čovjeka sretnim.

Za kraj možemo prokomentirati općenita iskustva u vožnji s našim unikatnim Dorsodurom 750.
Iako je Dorsoduro 750 serijski već jako agilan i vozan motocikl sa svim preinakama koje smo napravili postao je još vozniji, ukupna snižena masa od oko 15 kilograma te nekoliko konja više se u vožnji itekako osjeti te bolji (fluidniji rad YSS amortizera) samo pridonosi stabilnosti i užitku u vožnji.
Dodali bi da što se tiče kvalitete amortizera, primijetili smo da su završna obrada i materijali na nivou Ohlins amortizera po cijeni koja je oko 25% niža u odnosu na Ohlins.

Dorsoduro 750 serijski u vožnji prilikom prolaska kroz zavoje u nagibu ima minimalni efekt samoizravnjavanja no kod našeg Dorsa taj efekt je u potpunosti nestao te Dorso prolazi zavoje kao čistokvrni R motocikl.

Manja masa mu omogućava kasnije kočenje prilikom ulaska u zavoje te bolje izlaske iz zavoja, cijeli motocikl je stabilniji u vožnji te pruža osjećaj moći i agilnosti što navodi vozača da izvodi svakave ludorije što nije baš dobro ukoliko želite zadržati vozačku dozvolu.

Također smo primijetili da je ukupna potrošnja goriva pala, ponajprije radi otvorenog ispuha te snižene mase, stoga Dorso troši oko pola litre manje u prosjeku što je dobra vijest obzirom da spremnik goriva ima zapreminu 10.8. litara u stvarnosti a ne tvornički deklariranih 12 litara.

Naš unikatni Dorso trenutno ima 96.000 prijeđenih kilometara te nismo imali nikakvih problema što se tiče pogonskog agregata ili bilo čega drugog.

Poznajemo kolegu koji posjeduje Apriliju Shiver 750 također iz 2008. godine koja ima isti pogonski agregat kao i Dorsoduro a koji trenutno prelazi 300.000 km s svojim ljubimcem.
Ukoliko se motocikl redovito održava i vozi nema razloga da se kvari.

Autor: Marko Heder