Objavljeno: 14.10.2010

U ova krizna vremena kada je situacija takva da mnogi žele kupiti novi motocikl ali se boje ići u velike investicije, odlučili smo napraviti test motocikla koji nudi potencijalnom vlasniku puno a što se tiče troškova održavanja traži zaista malo.

Takav motocikl je zasigurno Aprilia Pegaso Strada 650 koji je dosad već puno puta bio gost u testnim rubrikama raznih moto časopisa i portala, a mi smo odlučili napraviti test navedenog motocikla iz malo šire perspektive kako bi pomogli svima koji su još uvijek u nedoumici oko kupnje motocikla a treba im praktično i svestrano vozilo solidnih performansi.

Sam izgled Pegasa je već dobro poznat, futuristički i vidi se da su ga dizajnirali „majstori“ Talijani.
Pegaso Strada je u biti soft supermoto kategorija motocikla, a u tu kategoriju je dospio 2005. godine kada je redizajniran iz soft enduro inačice s kojom se moglo povremeno posječivati makadam.
Pegaso Strada 650 definitivno nije motocikl koji voli makadam ali zato jako voli gradske prometnice i otvorene zavojite brdske ceste na kojima naprosto briljira.

Prednja vilica nije izokrenute izvedbe već klasične ali neka vas to ne brine jer prednja vilica promjera 45mm radi svoj posao konkretno i uglađeno a na takav način i upija manje i srednje velike neravnine na cesti, tako da je udobnost zajamčena.
Stražnja vilica je također klasične izvedbe bez nekog posebnog dizajna i na nju je montiran jednostruki amortizer koji se može podešavati.

Na mjestu gdje bi trebao biti čep spremnika goriva se nalazi poklopac ispod kojega je pretinac za sitnice, poput fotoaparata, novčanika i otvor odnosno čep za doljevanje goriva.

Moramo priznati jako praktično, a ujedno taj pretinac može poslužiti za odlaganje kovanica i karte kada se plaća cestarina na naplatnim kućicama, i sve to bez skidanja rukavica i posezanja u džep.
Poklopac pretinca se otvara pritiskom tipke koja se nalazi s lijeve prednje strane ručke upravljača te se pretinac otvara samo ako je ključ u kontakt bravi i ako je okrenut na (on).

Ispod širokog i udobnog sjedala, kako za vozača tako i za suvozača, se također nalazi praktični prtljažni prostor u kojega je naprimjer nama stao: kišnjak, sprej za gume, alat te rezervne rukavice i potkapa.
To je sasvim pristojan kapacitet prtljažnog prostora ispod sjedala kojeg bi se mogli posramiti mnogi drugi motocikli pa čak i poneki skuter.

Felge su na Pegasu Strada načinjene od aluminijske lake legure i istog su dizajna kao i kod nekih drugih modela višeg kalibra aprilijinih vozila, Dorsodura, Tuona ili RSV 1000 R, s tom razlikom da su kod Pegasa Strade nešto užih dimenzija.
Preljepi aluminijski krakovi na felgama izvedeni u obliku slova Y daju Pegasu dodatnu sportsku notu i dozu agresivnosti.

Stražnjim krajem dominiraju dva masivna ispušna topa koja doduše u tvorničkoj verziji dosta prigušuju glas jednocilindričnog već opjevanog Yamahinog pogonskog agregata koji se ugrađuje i na Yamahu XT 660, XT 660 X, MT-03, Derbi Mulhacen 659 te također na Aprilijine modele Pegaso Strada, Pegaso Trail i Pegaso Factory.

Ukupna zapremina mu je 660 ccm te na Pegasu Stradi razvija 48 Ks pri 6000 okr/min i okretni moment od 6.01 kgm (59 Nm) pri 5000 okr/min.
Moramo priznati da su talijani dotjerali Yamahin pogonski agregat u segmentu razvijanja snage pa je rezultat manje nervozna reakcija pogonskog agregata pri nižim okretajima rada te uglađeniji rad i razvijanje snage nego što je to slučaj kod Yamahinog modela XT 660 X.

U svakom slučaju radi se o pouzdanom pogonskom agregatu koji na vožača ostavlja dojam velike sigurnosti i povjerenja a još k tome je i podopterećen jer iz ukupne zapremine od 660 ccm razvija 48 Ks i 59 Nm pri niskim okretajima, što nisu neke velike vrijednosti ali nisu niti vrijednosti za podcjenjivanje.

Taj pogonski agregat je ujedno i razlog niskih troškova održavanja jer ima jednu svijećicu, suhi karter i komandu kvačila putem sajle.
Pogonski agregat se podmazuje uljem iz spremnika koji se nalazi u okviru ispred spremnika goriva u samom „trnu“ gdje se spajaju okvir i prednja vilica, tako da je zamjena ulja jednostavna te je i pristup samoj svijećici jednostavan i ne zahtjeva nikakvo skidanje oplata, kao i pristup samom uljnom filteru koji se nalazi sa desne strane pogonskog agregata.

Još jedna dobra okolnost što se tiče održavanja pogonskog agregata je i ta što su propisani servisni intervali (stvarno i u praksi) na Pegasu Stradi 650 svakih 10.000 km, da dobro ste pročitali 10.000 km, većina motocikala ima propisane servisne intervale pri 6000 km a u supermoto segmentu motocikala su ti intervali često puta i pri 5000 prijeđenih kilometara.
Međutim preporučljivo je zamjeniti ulje svakih 6000 ili 7000 prijeđenih kilometara zbog činjenice da niti jedno ulje nemože zadržati kvalitetnu molekularnu strukturu dulje od 6000 km.

Cijena redovnog servisa za Pegaso Stradu u ovlaštenom servisu je oko 800 kuna pa ako ste npr moto-entuzijast koji po sezoni radi 10.000 km onda će vam troškovi održavanja biti zaista isplativi, naravno pod uvjetom da redovito održavate i provjeravate svoj motocikl i ne vrtite mašinu često u crvenom polju.

Kakav je Pegaso Strad 650 u vožnji?
Ukratko, udoban, brz, agilan i ne zamara vozača.
Iako je gore već navedeno da se radi o 48 Ks i 59 Nm to nikako ne znači da je Pegaso isključivo pitomi konj, on ima i krila koja kad se rašire i zamahnu, zahtjevaju da se čvrsto uhvatite za upravljač i blago pognete prema naprijed kako se ne bi našli na zemlji ispod oblaka.

Pegaso Strada, pošto je jednocilindraš, razvija snagu već od samog početka brojki na obrtomjeru te ispod 3000 okretaja zna koji puta i zacuknuti, ali zato u svom radnom području između 3000 do 6000 okretaja daje od sebe najbolje, fluidno te bez žadrške i posustajanja ubrzava sve do maksimalne brzine od oko 180 km/h koju postiže relativno lako u petom i finalnom stupnju prijenosa.

Raspored brzina u mjenjaču je dobar te ostavlja opciju vozaču u vožnji da mjenja brzine brzo i pri niskim okretajima rada a također se prilikom izmjena brzina može koristiti i velika elastičnost pogonskog agregta i kasnija promjena stupnja prijenosa.

Neki će reći da bi radije vidjeli šest brzinski mjenjač na Pegasu, s kračim omjerima prijenosa s kojim bi porasla i maksimalna brzina, međutim Pegaso po našem mišljenju nije motocikl kojem je prvobitna namjena vožnja po autocetama pri visokim brzinama, nego mu je primarna namjena gradska vožnja te otvorene stare ceste s kratkim ravnim dionicama i puno zavoja.

Pegaso na takvim prometnicama daje najbolje od sebe i pruža užitak u vožnji kakav se teško postiže na mnogim drugim motociklima.
Široko i udobno sjedalo ne zamara štražnjicu ali zato zahtjeva navikavanje u vožnji prilikom svladavanja zavoja pri većim brzinama.

Naime zbog širokog sjedala u zavojima je potrebno prebaciti „guzu“ prema rubu sjedala kako bi se postigla lakša kontrola vozila u nagibu kroz zavoj, kada to jednom svladate onda će vam se lako dogoditi da npr vozite starom cestom kroz Gorski Kotar „šamarate zavoje“ i odjednom bacite pogled u retrovizor, koji je inače jako pregledan i ne vibrira u vožnji i ugledate Z-a 750 i CBR- ku 600 kako nastoje održati tempo vožnje koji ste im nametnuli!!!

Inače u laganom krstarenju pri brzinama od oko 110 km/h serijska vjetrobranska zaštita je zadovoljavajuća ali ako želite ići brže od navedene brzine onda tu dobro dođe vjetrobransko staklo iz ponude dodatne opreme koje donekle pomaže pri većim brzinama.

Položaj vozača u vožnji je udoban, noge nisu jako povijene i koljena prirodno upadaju u bočne utore na spremniku goriva a ako ih malo jače priljubite uz spremnik onda uopće nećete ni osjetiti strujanje vjetra po njima.

Tijelo je uspravno ali ruke su u malo čudnom položaju na upravljaču pa bismo voljeli vidjeti mrvicu niži i malo više udaljen upravljač od tijela vozača, međutim to je isto stavka koja se da lako riješiti ugradnjom drugačijeg upravljača iz aftermarket ponude.
Isto tako treba napomenuti da je sjedalo vozača dosta nisko postavljeno (780 mm) pa će se na Pegasu dobro snaći i vozači nižeg stasa.

Suvozač se nema šta puno buniti, budući da sjedi na širokom sjedalu iza kojeg mu je na raspolaganju i dobro izvedeni rukohvat te oslonci za noge koji su na udobnoj udaljenosti za noge suvozačice prosječnih ženskih dimenzija.

Još jedna stavka koju nikako ne smijemo zaboraviti su kočnice.
Prednja brembo četveroklipna klješta koja grizu disk promjera 320 mm odrađuju svoj posao vrlo dobro s obzirom na to da mogu sama i bez pomoći zadnje kočnice zaustaviti vozilo teško oko 180 kg sa svim tekućinama, sigurno i s mogučnošću preciznog doziranja.

Zadnja kočnica se sastoji od čeljusti s dva klipa i diska promjera 240 mm te nije sklona blokiranju, međutim dosta je mekana pa ju je nekad teško precizno dozirati i odrediti točnu rezervu s kojom se raspolaže.

Sve u svemu kočioni sklop je jako dobar i uljeva vozaču veliku dozu povjerenja ali s tim povjerenjem u kočnice uvijek treba pripaziti kad je riječ o gradskoj vožnji s izlizanim asfaltom na kojem se često nalazi i ulje, tramvajskim tračnicama i bitumenom na zebrama.

Još jedna stvar koja zaslužuje par redaka je prednja vilica.
Ona je serijski dosta mekana pa kad jednom svladate Pegasa počinje smetati relativno naglo propadanje prednje vilice prilikom kočenja ali to se lako rješava na dva načina: jeftini i skuplji.

Jeftini način je da jednostavno prilikom servisnog intervala zamjenite ulje u vilici gušćim uljem, to će dostatno ukrutiti prednju vilicu onim vozačima koji se ne voze ljeti po gradskim gužvama kreni stani stilom.
Skuplji način je ugradnja tvrđih opruga u prednju vilicu koja će se onda uspješnije nositi sa svim uvjetima vožnje i zadacima koje stavite pred nju.

Pegaso Strada 650 je soft supermoto motocikl koji poput svakog čistokrvnog supermota voli ubrzanja i nagla ubrzanja te mu nije bitna visoka maksimalna brzina, nego užitak u iskorištavanju velikog okretnog momenta i zabavi koju pruža u svakodnevnoj uporabi.

Također tu je i svestranost jer je pogodan za kraća i duža putovanja, grad i poneki posjet natjecateljskoj stazi.
Tu je i mala potrošnja koja u prosjeku iznosi oko 5 litara, tako da je s punim spremnikom od 16 litara moguće prijeći oko 250 km do rezerve koja iznosi 3.5 litara.

Cijena novog Pegasa Strade 650 je 51.498 kuna.
U vrijeme recesije i neizvjesne budućnosti mnogima se to čini puno novaca, ali ako se uzmu u obzir sve prednosti koje ovaj motocikl nudi, te pouzdanost i kvaliteta proizvoda, onda je jasno koji je omjer uloženo, dobiveno.
Na kraju krajeva postoje i maksi skuteri koji cjenovno nadilaze cijenu Pegasa poput Gilere Nexus 500 (55.259 kn) a po pitanju performansi i održavanja su inferiorniji od Pegasa Strade 650.

Autor teksta: Marko Heder.

Na test ustupio: Marko Heder.

Tehnički podaci:

Tip pogonskog agregata: Jedan cilindar, četverotaktni, hlađen tekućinom.
Ukupna zapremina 660 cc.
Snaga i okretni moment: 48 Ks pri 6000 okr/min i 59 Nm pri 5000 okr/min.
Razvod i napajanje: Jedna bregasta osovina i četiri ventila. Ubrizgavanje.
Mjenjač: Pet brzina, upravljanje spojkom putem sajle, spojka u uljnoj kupci.
Okvir: Čelični okvir.
Prednji i stražnji ovjes: Klasična vilica promjera 45 mm, hoda 140 mm i monoamortizer hoda 130 mm.
Dimenzije prednje i stražnje gume: 110/70-17 i 160/60-17.
Kočini sustav- naprijed i straga: Jednostruki disk promjera 320 mm i plivajuća čeljust s četiri klipa. Disk promjera 240 mm i plivajuća čeljust s dva klipa.
Međuosovinski razmak: 1479 mm.
Visina sjedala od tla: 780 mm.
Zapremina spremnika za gorivo 16 litara (3.5 lit rezerva)
Težina: 168 kg bez tekućina.
Maksimalna brzina: Oko 189 km/h.