Test: Ducati Hyperstrada.

Objavljeno: 30.05.2013


U ovom kratkom testu donosimo vam prve dojmove Ducati Hyperstrade.
Svi testovi kreću od izgleda motocikla no poznato je da su Talijani majstori dizajna pa se tu nećemo previše zadržavati u hvalospjevima i opisima, jer se radi o jednom motociklu kojeg krase oštre linije, agresivan izgled i elegancija profinjene glumačke dive te slike govore više od 10.000 riječi u ovom slučaju.

Nešto o tehničkim podacima, Hyperstradu pokreće novi Testastretta 11, L-Twin pogonski agregat, s četiri ventila po cilindru, vodeno hlađenje, ukupne zapremine 821,1 ccm te sange 110 Ks pri 9250 okr/min i 10.5 Kgm pri 5750 okr/min.

Navedeno u skladu s Ducati Safety Pack-om koji se sastoji od ABS sustava podesivog u 3 razine i Ducati Traction Control sustavom kontole trakcije koji je integriran sa Ride by Wire mapiranjem agregata, dobije se igračka koja je sposobna za brutalna ubrzanja i jurcanje kroz zavoje kojih na ovom motociklu nikad dosta.

Iako se radi o verziji Hypermotarda koja je namjenjena za putovanja, Hyperstrada nije izgubila na karakteru i performansama koje krase Hypermotarda, već je ugradnjom povišenog upravljača, vjetrobranskog stakla, touring sjedala, većih blatobrana i putnih kofera koji dolaze serijski, Hyperstrada postala praktični supermoto koji je sposoban za sportsku vožnju, touring krstarenja i povremene kratke posjete makadamskim putevima, a isto tako ako se uklone koferi zabava može početi i na stazi!

Hyperstrada nas je oduševila svojom voznošću i spremnošću na ubrzanja u svim režimima rada, okretajima i stupnjevima prijenosa!
Hyperstrada je toliko kompaktan motocikl da smo u vožnji cijelo vrijeme imali osjećaj da je međuosovinski razmak nevjerojatno kratak te da sjedimo na vozilu koje ima samo jedan kotač a zapravo se radi o 1.500 mm dužine!

Također u vožnji, ukupna težina od 204 kg s punim spremnikom goriva od 16 litara skoro ne dolazi do izražaja osim kod polukružnog okretanja na malim površinama.

S druge strane stabilnost vozila u suradnji s prednjom vilicom promjera 43 mm i stražnjim mono amortizerom Sachs je na izrazito visokoj razini čak i pri brzinama od 160 km/h, kod kojih prilikom naglog oduzimanja gasa prednja vilica ne ponire naglo i ne postaje mekana, nego motocikl ostaje čvrst i stabilan, što nije kakrakteristika svih motocikala koji imaju “visinu”.

Hyperstrada je doduše nešto tvrđe podešen motocikl pa stoga u opuštenoj vožnji daje poneki udarac pod bubrege na grbavim površinama, ali zato u srednjem i višem tempu vožnje daje osjećaj velike sigurnosti i stabilnosti, pogotovo u nagibima kroz zavoje u kojima ovaj motocikl naprosto briljira i stavlja vozaču osmijeh na lice od uha do uha.

Hyperstrada prolazi zavoje kao po tračnicama i ostvaruje zavidne nagibe u kojima je dobro imati na raspolaganju kontrolu proklizavanja kako nebi došlo do neželjenih posljedica prilikom odvrtanja ručice akceleratora na izlazu iz zavoja.

Opet je dobro imati i ABS system kočenja koji pak spriječava neželjene posljedice na mokrim podlogama ili omogućava nagla kočenja nakon ubrzanja ili međuubrzanja koja su stvarno impresivna na ovom motociklu te su u rangu nekih naked i supersport motocikala veće zapremine poput Aprilije Tuono 1000 R.

Kad smo kod udobnosti, položaj vozača je dobro odmjeren, no zbog nagiba sjedala vozač zna često završiti prema spremniku goriva i žuljati prepone.

No nakon male prilagodbe i navikavanja na motocikl, zaključili smo da treba sjediti malo prema stražnjem djelu sjedala te tada navedena neudobnost nestaje.

Još jedna stvar na koju treba pripaziti je kontrola ručice akceleratora, naime komanda je osjetljiva te motocikl reagira žustro i na najmanji okretaj ručice pa stoga zahtjeva određenu mjeru i oprez, naročito kod manje iskusnih vozača kojima na raspolaganju stoji i opcija smirivanja “karaktera” Hyperstrade odabirom moda rada (Sport, Touring i Urban) koji ispoljava manje snage prilikom vožnje a u ovom slučaju bi to bio Urban mod koji je dobar za gradske vožnje te za loše uvjete na cesti poput kiše.

Inače, sve komande su mekane i intuitivne te ne zahtjevaju dugo privikavanje, osim poluge stražnje kočnice koja je po našem mišljenju previše uvučena prema pogonskom agregatu pa smo je često tražili u rijetkim situacijama kada nam je bila potrebna.

Vjetrobranska zaštita je vrlo dobra za jedan Maxi Supermoto do brzina od oko 160 km/h i vozača koji nije puno viši od 180 cm pa će povremeni posjeti autocesti također proći relativno udobno.

Zaključno možemo konstatirati da je Hyperstrada zabavni supermoto koji nas je oduševio svojim karakterom i voznim osobinama, iako se radi o sportski orjentiranom motociklu, u ovom slučaju kada imamo na raspolaganju vjetrobransko staklo i putne kofere, Hyperstrada postaje praktični sport- tourer s naglaskom na sport.

Radi se o rasnom Ducati proizvodu koji plijeni pažnju gdje god se pojavili a svojim zvukom koji pri niskim okretajim grmi a u visokim prelazi u zvuk nekog Ferrari proizvoda koji je upravo prošao kraj vas i ostavio u oblaku prašine, stavljamo točku na i.

Cijena u RH se kreće oko 104.000 kn-a.
Zasigurno se radi o velikom odstupanju u razlici cijene kada se pogleda konkurencija, npr. Aprilija Dorsoduro s oko 75.000 kn-a a nudi također tri moda rada te pregršt serijski ugrađene tehnologije, osim serijski ugrađenog Traction control sustava.

No niti jedna druga marka nema poznatu Ducati karizmu i specifičnost pa bi možda iz tog kuta gledišta mogli progledati kroz prste što se cijene tiče.

Mišljenja smo da se radi o ukusu i zovu srca.
Pa stoga koga srce vuče i voli talijansku egzotiku (kuhinju) naći će načina za put ka sreći!

Autor teksta: Marko Heder